Monday, September 22, 2014

STEVAN TATALOVIĆ


Berlin

 

Pokušavam da se setim svih stanica voza

I pokušavam da govorim na stranom jeziku

Sve stvari koje treba da sačuvam od drugih

Uz dim

Ogledala

I specijalne efekte

Kao u pesmi

U stanu filmskih producenata

U kom smo odseli

 

Gde sam jeo nutelu svakog dana

I bacao đubre sa terase u kontejnere za reciklažu

Kada se nisam osećao kao stranac

Već osoba puna ljubavi

Koja plače svako veče u toaletu

Svaki put kada čuje klavir

Koji svira komšinica istočnog porekla

Koja vozi bicikl sa korpom za dete

Onih školskih dana, kada ne prestaje kiša

Koja u Berlinu baš ume da pada

I seća na Skandinaviju u kojoj nikad nisam bio

Ali zamišljam je

Jer čitam Ibzena na srpskom

U starim izdanjima

I potajno se nadam da ću usvojiti deo toga

Pod jastukom

Friday, September 19, 2014

SANJA RAJIĆ

Lutka

Ostavljena na polici zaborava
Pokušavam da pogled održim
Iznad
Svih tih udesa na mom telu
Poznatog počinioca
Zvezde mi hlade užarenu unutrašnjost
Odsjaj se kroz pukotine paučine
Po plafonu rasipa
Saltom u nepoznato
Ukloniću strah
I sebe iz igre

Laguna

Predugo čekanje mene
Završava se
Zarobljena u međuprostoru
Ostajem bez tebe

Želju da igde stignem na vreme
Briše osećaj kraja
Zaboravljaš data obećanja iz dečakovih dana
O svojoj devojci-snu

Promena
Samo u mom koraku raste
Dok mi ruka nevoljno
Kida usputne listiće

I dalje ću osećati šare korala
Na telu
Pritiskana tvojim postojanjem
Neobećanim meni


Samopraznina

Neispunjenost
Zveči iz tebe
Dok  pratiš
Kretanje usana

Svoje želje gasiš
Paljenjem cigare;
Zar da se napraviš
na neželjeno biće

Pokušavaš da me odgurneš
Kažnjavajući sebe
Nesigurnošću
skamenjenom u grudima

Nebiranjem reči
Bliskost ćeš ispustiti iz ruke
I tako se odreći
Skupljanja parčića

Ponovno vraćanje
Ubija volju
Koju zalivaš vodom
Da bi se pre udavila

U tvom sazvežđu
Nepoznato je mesto
U kome se toplina
Prepliće sa radošću


San 

Naspram mene
Stojiš
U nepoznatom prostoru
Gledam pokrete u mraku

Udišem reči
Seku nepce ali nema krvi
Upitno gledaš
Tvoje najjače oružje ne povređuje

Ne osećam nikakav strah
Dok  ruke
Otrovane arsenom ispiram
Ali otrov se sa vodom ne meša